U ovom tekstu osvrnućemo se na nešto što je postalo svakodnevna pojava, makar meni koja, svakog dana sarađujem sa novim ljudima, slušam dio njihovih životnih priča i analiziram im polje ljubavi.
To nejasno, komplikovano polje ljubavi u kojem se rijetko ko snađe, naročito ne iz prve. I baš u tim analizama polja ljubavi, najčešći tip odnosa je ono što mi nazivamo toplo-hladno, što nam je način da kažemo da je neki odnos nestabilan, neizvjestan, da su stvari nejasne između dvije osobe, da nisu sve informacije (emocije, namjere, očekivanja) otkrivene, već baš naprotiv, obično u ovakvim dinamikama kao da se vodi neki spor u kojem se na jednu osobu čeka da otkrije svoje emocije/namjere, čeka se da se „uozbilji“ ili posveti. I ovakve dinamike imaju razne oblike. Od dinamike u kojoj jedna osoba želi ozbiljan odnos, druga osoba hoće pa neće, zapravo, ne zna se pouzdano šta hoće. I na tome i opstaju ovakve dinamike, baš na tome što se ne zna pouzdano šta druga strana želi, što ostavlja puno prostora za nagađanje, a gdje ima nagađanja tu ima i projektovanja svojih fantazija na svaku ‘pukotinu’ realnosti. U tome i leži moć osobe koja nastupa ‘toplo-hladno’, upravo u tom neznanju, misteriji koju mi kreiramo oko te osobe jer mi toj ‘misteriji’ pripisujemo one kvalitete koje bismo najviše željeli. I onda, od nekoga ko je zapravo nezreo, neodlučan, od nekoga ko nema pravca u svom, makar, ljubavnom životu, napravimo jednu strašno posebnu stvar, jednu veliku misteriju. A gdje ima misterije, tu ima i velike privlačnosti, naročito za nezacijeljen um, za um koji u dubini voli da se ‘kocka’ pa će birati partnere koji su ‘misteriozni’ i rizikovati da se iza misterije krije možda nešto super ili nešto katastrofalno. I nije ni poenta šta je zapravo iza tog vela misterije, poenta je u igri otkrivanja koja donosi adrenalin, uzbuđenje.
Znači, s jedne strane imamo osobu koja, makar naizgled, izaziva toplo-hladno dinamiku svojim nepostojanim ponašanjem. To može biti kroz komunikaciju – danas se javi, sjutra ne; kroz ponašanje – danas zagrljaji, nježnost, bliskost, sjutra već hladnoća, okretanje leđa, to može biti na nivou podrške – da su tu kada je lijepo, ali ne i kada je teško. Dakle ta druga osoba izaziva uspon, a potom pad, ushićenje, praćeno razočarenjem. Ali naravno, ta osoba ne može sama kreirati ovakvu dinamiku. Koji je onda naš udio u ovakvim odnosima?
Kako sam i rekla, nezacijeljenom umu misterija je privlačna jer traži uzbuđenje, traži ekstreme, traži uspone i padove, traži nemir, traži da rekreira obrasce iz odrastanja, odnos sa roditeljima koji je možda takođe bio nestabilan, u kojem je ispunjenje emocionalnih potreba bilo neizvjesno. Pa je naš udio, igrom sudbine, upravo u tome – neki od nas su podložniji da nas privlači misterija, da nas privlače odnosi u kojima je zadovoljenje naših potreba neizvjesno.
I jedna i druga strana su suštinski veoma slične, obe osobe u ovakvim dinamika imaju slične strahove, od recimo bliskosti. Prva osoba će svoj strah od bliskosti živjeti tako što će podsvjesno birati partnere sa kojima nikada neće doći do prave bliskosti, druga osoba će se ponašati na način koji ‘uništava’ mogućnost formiranja intime, naročito, emocionalne. Dvije strane, iste kovanice. Dakle, ako ste se našli u toplo-hladnom ili jednostavno neizvjesnom odnosu, potrebno je postaviti pitanje – šta je to u meni što pokušava da se ispolji kroz ovakvu dinamiku? Zašto me ovo privlači? Šta ja pokušavam ovdje da postignem?
Šta je pokušavam ovdje da postignem je naročito važno pitanje jer nas ono uvodi u ego stranu ove priče. Jedan od načina gledanja na ovakve dinamike jeste da kroz njih pokušavamo da zacijelimo rane iz djetinjstva. Recimo da su roditelji, iz kojeg kod razloga, bili emocionalno neodstupni (strogi, kontrolišući, nema nježnosti, nema podrške, nema otvorenog razgovora, primjera radi) svakako da će to ostaviti traga na nas, naročito na naše samopouzdanje, na naš osjećaj za sopstvenu vrijednost. Ostaviće uvjerenje koje kaže – aha, tata i mama su nedostupni, ne obraćaju pažnju na moje emocionalne potrebe, a pošto su oni (makar tokom ranog odrastanja), naši idoli, vrhovni autoritet, nema šanse da je u njima problem, nego je u meni problem – ja ne zaslužujem da moje potrebe budu zadovoljene. Voila! Eto kroz koju godinu odrasle osobe koja se susrijeće sa nedostupnim ljudima, pokušava da dobije njihovu pažnju u nadi da će ovog puta biti drugačije, drugačije nego sa roditeljima, da će ovog puta dobiti ljubav tog istog tipa nedostupnih ljudi. I gle čuda, onda će sve biti u redu, onda će sve biti savršeno. Osim što – neće. Najčešće, toplo-hladne dinamike iz odraslog doba samo ‘prodube’ ranu i dodatno nas oslabe, dodatno nam oslabe vjeru u sebe, u život, u ljubav. I ciklus se nastavlja. Gdje je kraj? Tamo gdje je i početak, gdje je korijen, pa je moja preporuka posmatrati sopstveni odnos sa roditeljima što objektivnije, kako su tu stvari stojale na niovu zadovoljavanja potreba, ima li kakve sličnosti sa onim što doživljavate u romantičnim odnosima, šta je to za čim tražite, a nikako to da dobijete i kako baš to možete da pružite sebi kako biste se zaštitili od privlačenja lekcija, od nesvjesnog traženja da u ovakvim dinamikama nađete lijek za postojeće rane?
Kao neko ko se dugo bavi ovim poslom i ko na dnevnom nivou čuje više različitih životnih priča, u 90% slučajeva, ako ne i više, ovakve dinamike ne završe dobro tj. imaju svoj rok trajanja. Obično se osoba čija su očekivanja malo-malo pa razočarana iscrpi i fizički i emocionalno, u teškim slučajevima i razboli od ovakvih dinamika zbog prevelikog stresa na organizam. Eventualno, druga osoba koja demonstrira toplo-hladno ponašanja dopusti da je strah od bliskosti u potpunosti savlada, trajno se udalji od odnosa i prelazi na svoju ‘sljedeću metu’ gdje će takođe ponavljati slična ponašanja. Jako je važno razumjeti da su ljudi koje privlačimo, a naročito oni sa kojima formiramo posebno važne, posebno intenzivne odnose – naša ogledala, te ne valja „demonizovati“ drugu stranu, već je bolje razumjeti, jer razumijevanjem ljudi koji su nas povrijedili bolje ćemo razumjeti onaj dio sebe koji je smatrao da bolje od toga ne zaslužujemo.
Jedna stvar za imati na umu, jeste da, ako se nalazite u odnosu u kojem doživljavate fizičko ili mentalno zlostavljanje, ovo nije tekst za vas. Nažalost, ima raznih persona na internetu koje će žrtvama zlostavljanja pričati o tome kako su one privukle zlostavljača i time pomjeriti krivicu na žrtvu. Ovo nije to, ovdje govorimo o dinamika gdje nema zlostavljanja, dinamikama u kojima su se jednostavno ‘poklopile’ rane jedne i druge osobe. Ukoliko se nalazite u teškoj situaciji, doživljavate fizičko zlostavljanje ili neki drugi oblik ugrožavanja vaše fizičke i mentalne sigurnosti, molim potražite profesionalnu pomoć. Razlog zašto ovo napominjem, jeste zato što je granica nekada tako tanka između nestabilnih dinamika i zlostavljanja i može biti zbunjujuće za osobu koja doživljava ili jedno ili drugo. Evo nekih primjera koji mogu ukloniti konfuziju:
Fizičko zlostavljanje:
- Udaranje, šamaranje, pesničenje ili šutiranje
- Grabljenje ili davljenje
- Guranje ili odgurivanje
- Upotreba predmeta da bi se izazvala šteta (npr. bacanje stvari, upotreba oružja)
- Zadržavanje (spriječavanje osobe da se kreće ili napusti prostor)
- Prijetnje fizičkim nasiljem prema osobi ili drugima, poput kućnih ljubimaca ili članova porodice
- Prisila na seksualnu aktivnost (seksualno zlostavljanje takođe spada u fizičko zlostavljanje)
Mentalno/Emocionalno zlostavljanje:
- Verbalne uvrede, vrijeđanje ili stalna kritika
- Gaslajting, gdje nasilnik manipuliše partnerom da sumnja u svoju realnost ili zdrav razum
- Kontrolisanje ponašanja, poput diktiranja kako partner treba da se oblači, s kim sme da se viđa ili gde sme da ide
- Izolacija od prijatelja ili porodice
- Prijetnje ili zastrašivanje (npr. “Ako me ostaviš, povrijediću sebe”)
- Ponižavanje u privatnosti ili javnosti
- Manipulisanje emocijama (npr. izazivanje osjećaja krivice, optuživanje žrtve za nasilnikove postupke)
- Ljubomora i optužbe za nevjerstvo bez razloga
- Uskraćivanje ljubavi ili podrške kao kazna
Karakteristike nestabilnih odnosa bez zlostavljanja:
- Nedostatak jasne komunikacije:
- Partneri možda izbjegavaju direktno izražavanje osjećanja, što dovodi do pogrešnih shvatanja ili zadržavanja osjećanja u sebi. To može izazvati konflikte zbog neriješenih problema ili nesporazuma.
- Česti konflikti i svađe:
- U nestabilnim vezama, sukobi su često prisutni, ali nisu nužno destruktivni ili nasilni. Partneri mogu da se često svađaju zbog neslaganja u vezi sa odlukama, načinom života ili emotivnim reakcijama, ali bez ozbiljne zlobe ili nasilja.
- Emocionalni usponi i padovi:
- Osjećanja u ovakvim vezama mogu biti vrlo promjenljiva, od ekstremne privrženosti i strasti do osjećaja udaljenosti ili nesigurnosti. Ovaj ciklus čini vezu nepredvidivom i emotivno napornom.
- Nepostojanost u planovima:
- Partneri mogu biti neodlučni u vezi sa dugoročnim planovima, kao što su zajednički život, brak ili budućnost, što može stvoriti osjećaj nesigurnosti kod jednog ili oba partnera.
- Nesigurnost i ljubomora:
- Iako nema namjernog emocionalnog zlostavljanja, u nestabilnim vezama može postojati osjećaj nesigurnosti ili blaga ljubomora zbog nedostatka povjerenja ili zbog nejasnih granica u vezi.
- Nedostatak emocionalne podrške:
- U ovakvim vezama, partneri možda ne pružaju jedan drugom dovoljnu podršku u teškim trenucima, bilo zbog sopstvenih emotivnih poteškoća ili zbog toga što ne znaju kako da budu uz partnera na pravi način.
- Zavisnost od strasti ili hemije:
- U nekim nestabilnim vezama, partneri se možda previše oslanjaju na fizičku privlačnost ili uzbuđenje kako bi održali vezu, ali bez dovoljno emotivne ili komunikacione povezanosti da bi stvorili stabilnu osnovu.
- Problemi sa obavezivanjem:
- Jedan ili oba partnera mogu imati poteškoća da se u potpunosti obavežu na vezu, što stvara osećaj nesigurnosti i neizvjesnosti o budućnosti veze.
Razlika u odnosu na zlostavljanje:
U ovakvim vezama, iako postoji nestabilnost, nema namjernog kontrolisanja, zastrašivanja, verbalnih ili fizičkih napada, niti manipulacije. Partneri se mogu voljeti, ali imaju problem sa uspostavljanjem zdravih obrazaca ponašanja i komunikacije. To može izazvati frustraciju, bol i distanciranje, ali ne ulazi u domen zlostavljanja.
Toplo-hladni odnosi u tarotu
Pet Štapova – konflikti, nestabilnost, različito viđenje situacije, nemogućnost nalaženja zajedničkog jezika, nikako da se nađete na istoj strani
Sedam Pehara – iluzije, neko ne pokazuje svoje pravo lice ili ne komunicira svoje prave namjere/želje, zbunjenost, neodlučnost, nemogućnost da se posveti, želi da istražuje opcije na polju ljubavi
Devet mačeva – anksioznost, briga, neizvjesnost, razočarenja koja se ponavljaju, strah šta će biti
Osam pehara – strah od ostavljanja, nedovoljno podrške, okretanje leđa, nezadovoljstvo
Naravno, ovakve dinamike se mogu prepoznati i kroz druge karte, kroz različite kombinacije, ali ovo su neke koje se najčešće pojavljuju u tumačenjima kod ljudi koji imaju odnos koji je nestabilan i koji im izaziva stres, nezadovoljstvo.